– kaže voditelj u tv emisiji iz ranih sedamdesetih u kojoj gostuje legendarni dječački bend iz ‘Artane Industrial school’, odgojne ustanove za dječake, često siročad, pod okriljem katoličke crkve. Kao da pripada nekom apsurdističkom piscu – ‘Grad s previše pisaca’. Imam bolove u trtici, ne volim preglasnu muziku, ni gužve, a cestu prelazim oprezno kao da imam sto godina. Her plays are performed in numerous European countries, they are translated into many … Nervira me iz malog, jednostavnog razloga što tako lijepo pokazuje u kakvom je strašnom neskladu naš javni civilizacijski kod s relanošću. Postalo je to zadnjih godina prilično popularno na engleskom govornom području u određenim, osviještenim krugovima. ‘Otkud jednorog’, pitam prodavača. Sjećam se […]Na jednoj nedavnoj kazališnoj premijeri zatetklo nas se čitav niz bivših učenika jendog razreda jedne zagrebačke osnovne škole. ‘Tim sebičnim postupkom dovodi u pitanje zdravlje svih nas u kući. Onda jednog dana, kao u nekom apokaliptičnom psihološkom trileru, pred bolnicama osvanu grupacije osoba staklenih pogleda združene u molitvi za svaki začeti život. Bend je osnovao […]Neki dan, dok smo se spremali za izlazak, kaže meni moj Stranac, od milja gospodin Štivičić, ‘nemoj staviti puno šminke, ljepša si bez.’ … U tišini tih triju točkica odmah mu je postalo jasno da ga vreba nekoliko zamki, samo je bilo pitanje u koju će prvu zagaziti. Žene i muškarci su jednako vrijedna, jednako zaslužna, ravnopravna ljudska bića i meni kao ženi ništa nije manje dostupno nego muškarcu. Gotovo pred kraj puta, zbog nekih nautičkih pogrešaka, brod je propustio stati u Tobagu i obnoviti zalihe vode. Šalje mi poruku ‘Vrijedi li još uvijek dogovor za danas, usprkos vremenu?’ To usprkos vremenu odnosi se na ‘zvijer s istoka’, kako mediji, poslovnično skloni katastrofičnom vokabularu kad je prognoza vremena u pitanju, nazivaju trenutnu snježnu padalinu. Nisam, stvarno. Tena Štivčić (Zagreb, 1977) graduated in 2001 in Dramaturgy from Academy of Dramatic Art in Zagreb and she holds a PhD in Dramatic writing from Goldsmiths College in London.
U jednoj sceni par izlazi na ulicu i zatječe čovjeka kako leži na cesti pogođen metkom. Ma, dobro, nisam više ni nezrela tinejđerka pa imam sasvim solidno poštovanje prema vjeri drugih ljudi i svjesna sam toga koliko me određuje evropsko kršćansko i hrvatsko katoličko nasljeđe. Već nekoliko godina nisam gledala Izbor, nisam ga ni primijetila, nisam na njega ni pomislila, ali da jesam, sigurno bih se upitala jesu li ga konačno ukinuli. Neki su tu bili zbog mene i preko mene, a neki zbog događaja samog.
Kamera se krupnim kadrom baci na junakinju filma koja vrisne od užasa, sve pritiščući šake na lice, dok se junak filma, valjda […]Vrag koji ne spava Znači što – vjernica nisam, a ni drugima to ne želim. ‘If you think we’re having a hard time’, texts a friend whose daughter is friends with Anja, ‘A friend of mine self-isolating with twins has just discovered both are crawling with nits.’ ‘I can do better than that’, I reply, ‘There was an earthquake in Zagreb!’ All my loved ones are safe and reasonably undamaged.
Onako, solidno napet, s onom malo prenapregnutom starom glumom. She lives and works both in Zagreb and London and she writes in Croatian and English. U ogromnoj dvorani Turbine Hall kolumbijska je umjetnica Doris Salcedo izbušila ili, kako oni to lijepo kažu, umetnula to svoje neobično djelo, pukotinu dugu 167 metara koja se proteže cijelom dužinom foajea. Svaka životinja koju smo vidjeli ima svoju inkarnaciju u igri, zagonetki, magnetu ili plišanoj igrački. No, ajmo otpočetka.
Moj jedini posjet Irskoj bio je divan.
[…]Neki sam dan jednom malom prijatelju, sinu moga prijatelja u Londonu, pokazivala neke svoje fotografije iz djetinjstva. 17.04.2020. Pa […]‘Trudni smo’, kaže u Londonu moja prijateljica. Tena Štivičić (1977), rođena zagrepčanka, ćerka uspješnog dramaturga Ive Štivičića, autora ponajprije mnogobrojnih scenarija za televizijsku produkciju poput antologijske TV serije "Kuda idu divlje svinje" (1971.
I koje bi kriterije isti covjek trebao zadovoljavati da mu se dopusti da napise svoju autobiografiju. Mene to, npr., nisu naučili roditelji, a i ja znam (a čitam i u jednom članku Savjeti za uspješan ‘dejting’) da na prvom dejtu i, općenito, na početku veze žena […]Većinu života provodim za kompjuterom. Srami se, Ann!’ Poruku prati cijeli red debelih strelica koje pokazuju prema gore, što u ovom slučaju ne znači ništa dobro kao […]‘Ako misliš da je nama teško’, veli mama Anjine prijateljice iz vrtića, sad kad je karantena posvuda, ne rade škole ni vrtići i ne smijemo van, osim jednom dnevno u šetnju i to samo sami ili s članovima obitelji, ‘jedna moja prijateljica ima blizanke i upravo je otkrila da su obje zatrpane ušima’. I u Engleskoj postoji neka tv-voditeljica zvijezda. I avaj, svjetli zvijezda nad Betlehemom. ‘Mogu ja […]Treći dan samoizolacije granulo je sunce u Škotskoj.
